jesi li sama veceras da li ti nedostajem veceras da li ti je zao za recimo san da li ti sjecanje luta sve do mora i jutra na obali gdje sam prespavao
zasto trazis karizmu u sebi punjena ptico mogucnost prosvijecenosti razdvaja te u beskraj od zudnje za misijom miris zemlje koncentricni krugovi gluposti
a sta da radim kada odu prijatelji moji kada ode djevojka na koju bacam oci i tako redom dan za danom na javnim mjestima s gitarom naravno da uvijek netko
ovo je dan kad sam bezuspjesno slagao sve bir'causee u niz i hodao ulicama poznam dobro taj film plovio sam na nogama i to do kasno u noc vidjeh se na
kada stvari krenu lose ne zelim ovdje da se prepirem jedino sto stvarno trebam to je narociti dio tvoje ljubavi mama kaze budi oprezan ne pokazuj sto
dijete u noci kao ti i ja stranac u prolazu kao ti i ja cvijece na granici tone u san zena u krevetu kao ti i ja dodir usana oznojena tijela daleko od
krenuo sam u Vienu da pronadjem svoju djevu nisam znao sto da radim isao sam tamo prvi put hladan kao led ubilo me beznadje Austrija zamlja teska za hodace
stojim na uglu prijepodnevni sat zicam kartu za srecu u jednom pravcu stojim na uglu siguran sam da znas karta mi je u dzepu u jednom pravcu razmisljam
kad Miki kaze da se boji on misli ozbiljno ima fobiju od potresa zivi visoko kad Miki kaze da se boji u ocima mu strah toksira se vinjakom i ne pomislja
uci ce u moju sobu kao vojnik privatno na rubu ocaja trazeci krv s vatrom u ocima crvena tocka na zalasku karijere tik ispred smrti tisino mozes li me
Kipo ima dusu djeteta i kretnje dame beskrajno se skanuje da prica cini mu se da ga gitara ne slusa on bi da ona sama svira Kipo ima oci tople i vlazne
klincek stoji pod oblokom na njega gledi mila rozica crnim okom jednim okom namiguje drugim uhom osluskuje vrati mi se ti mila rozica otpri vrata ja bi
ljudi prolaze i nekud odlaze s koferom u glavi i mukom pod rukom a meni je lijepo kraj tebe u tami gdje jedino svjetlo koje dopire je ono sto se pali
budnosti nikan dosta gospodjice od tri pedlja na krivinama zadnji vagoni ludjacki tresu i mnogi prazne crijeva zaboravljajuci stid a oholost nekad sudjena
lijepe zene prolaze kroz grad ja na uglu stojim sasvim sam prolaze one i gledaju mene vec dugo ja ne vidjeh hrpu tako lijepe zene nema sumnje lijepe su
netko me voli sanja o meni gleda me kradom ali ne znam tko netko me voli dok lutam gradom prelazi cestu isto kao i ja zavirujem u gomilu promatram svijet
la notte cade su di noi la pioggia cade su di noi la gente non sorride piu vediamo un monde vecchio che ci sta crollando adoso ormoi ma che colpa abbiamo
iza prozora nemirnog sna osjecam njihove sjene gledam kako kroz zidove plesu kurvini sinovi zatvori gubicu nije vrijedna zanata istresi gorcinu do kraja